Objavljen je prvi od tri dijela do sada nepoznate drame Shakespeareov Dante. Ljubav što ljubit ljubljenome veli slavnog engleskog književnika Shakespearea iz 15. st. u kojoj iznosi život jednako slavnog književnika Dantea Alighieria iz 13. st. Prvi dio drame sastoji se od pet dijelova čiji kratak pregled donosimo u nastavku.

Prvi čin:
Prikazuje odnose članova unutar obitelji Alighieri na imanju u Sant'Ambrogiu, krštenje malenog Dantea i smrt majke Belle u njegovoj devetoj godini života. Smatrajući da zbog lošeg zdravstvenog stanja Dante neće biti sposoban za nikakv ozbiljan posao kao odaste otac ga šalje na školovanje kod franjevca Rangherija sa željom da postane redovnik. Međutim, Danteov djed Durante vjeruje da je on zdrav dječak i traži od Brunetta Latinija, istaknutog poduzetnika, da primi Dantea u svoju ljekarnu i obučava ga za posao ljekarnika. U tinejđerskoj dobi Dante ondje započinje s proučavanjem biljaka, izrađivanjem ljekovitih pripravaka ali i učenjem latinske gramatike i čitanjem antičke književnosti, povijesti i filozofije.

Drugi čin:
Shakespeare nas upoznaje s predstavama koje Dante uprizoruje sa svojim prijateljima. Kroz ta uprizorenja na svjetlo dana izlaze odnosi članova obitelji Alighieri s obiteljima Abati i Sacchetti s kojima su bili rodbinski povezani. Spominju se osobe važne za ekonomiju Firenze i njihova spletkarenja. Po tome se vidi u kakvim je društvenim i tržišnim uvjetima Firenze živio mladi Dante. Likovi se izruguju karakternim osobinama firentinaca. Ismijavaju i pjesnike.

Dante počinje pisati poeziju i to na narodnom jeziku (firentinskom narječju). Djed Durante ga opominje da mu je bolje pisati stihove na latinskom jeziku jer je već stoljećima nepromjenjiv. Međutim, Dante ga upozorava da se "jezik stalno mijenja i ovaj koji danas govorimo jednog dana više se neće razumjeti."

Prikazuje se život Dantea na studiju u Bologni na kojem boravi nekoliko dana u tjednu a ostale dane u Firenci radi kao naučnik u ljekarni majstora Brunettija. U Bologni je bio smješten kod učitelja latinskog jezika Antonija. Zanimljivi su njegovi dijalozi s drugim studentima, a tiču se njihovog poimanja uporabe latinskog jezika u svakodnevnom životu i poznavanja antičke kulture, kao i tema o kreposti i moralu. Zalaze u krčmu Cappello Rosso (koja i dans postoji u Firenci!) i uz hranu koju naručuju (pladanj vrućih pogača s jajima, medom, sirom i začinskim travama) raspravljaju o vizijama zagrobnog života.

TREĆI ČIN:
Opisuje se sukob dviju utjecajnih bankarskih obitelji Sacchetti i Spini.

Danteov djed bio je bankar koji je udao svoju kćer, Danteovu majku, Bellu, za obitelj Alighieri unatoč velikoj razlici u imetku i ugledu čime su se siromašni Alighieri uzdignuli u društvu.

Durante je dogovorio brak između Dantea i Gemme Donati, pripadnice bogate firentinske obitelji.

Dante počinje javno čitati svoju poeziju bogatim trgovcima svirajući na lutnji i držeći filozofske govore iako to tadašnja javnost ne cijeni kao visoku umjetnost. Ipak uspijeva od toga zarađivati nadajući se da će s vremenom doći u krug cijenjenih firentinskih književnika, poput Guida Cavalcantija, Chiara Davanzatija, Lapija Giannija, Cinia iz Pustoje... 
Prikazuju su obračuni s bivšim inkvizirorima u Firenzi na način da se javno osuđuju njihova mrtva tijela izvađena iz grobnica - "post mortem" - osveta javnosti.

Ti su događaji utjecali na sadržaj Danteove poezije i Božanstvene komedije.

ČETVRTI ČIN:
Dijalozi između Dantea i njegovih kolega sa studija otkrivaju teme s kojima se intelektualna elita bavila u 13.st.; o ljubavi, kretanju planeta koje se ne podudara s biblijskim opisima zvijezda i sunca te o posljednjem sudu. Dante se žali kolegama da u snovima vidi duhove umrlih koji mu govore da će ga Firenza osuditi na lomaču nastavi li se baviti pitanjem smrti u svojoj poeziji. 

PETI ČIN
Dante je u Firenci. U stihovima opisuje stanje higijene u gradu.

Vrijeme je kuge. Građani se ne kupaju redovito. Gradom se osjeti smrad iz kanalizacije. Prijatelji mu govore da o tome piše kao da je prorok koji osuđuje ljudsko društvo. On to opovrgava braneći se da piše samo ljubavne stihove. 

Opisuje se Danteovo vjenčanje s Gemmom (tal. dragulj) dok on istovremeno tuguje za zamišljenom djevojkom Beatrice.

Danteov djed je na umoru, i unuk ga moli da se pokaje za svoje lihvarske poslove. Djed ga je poslušao i tako izbjegao smrt. Shakespeare ga ostavlja nepokretnog, ali dovoljno svjesnog uma kako bi imao priliku za života pokajati sva zla koja je učinio. Hoće li iskoristiti tu priliku? To ćemo saznati u druga dva dijela ove drame!

* * *
Autori Monaldi i Sorti u prvom dijelu donose do sada nepoznatu Shakespearovu dramu, a u drugom dijelu knjige analizraju Shakespeareov tekst, koristeći se podacima iz znanstvenih radova o sredjovjekovnoj književnosti i općoj povijesti Firence u to vrijeme. Iz toga zaključuju da su opisi u ovom književnom tekstu stvarni povijesni događaji te otkrivaju Shakespearovo znanje o književnosti i povijesti koje je, smatraju, zasigurno morao imati u trenutku kad je pisao ovu dramu.

Informacije o knjizi potražite OVDJE.