PUTOPIS: TOSCANA i CINQUE TERRE – putovanje kroz mjesta renesanse

PUTOPIS: TOSCANA i CINQUE TERRE – putovanje kroz mjesta renesanse

Kad su se krajem lipnja ove godine praznici poklopili s vikendom odlučila sam to vrijeme iskoristiti za putovanje Toscanom, talijanskom pokrajinom bogatom povijesti i umjetnosti. Odabravši aranžman agencije Smart Travel koji je pored Toscane, sadržavao posjet nacionalnom parku Cinque Terre, konačno sam realizirala želju da upoznam mjesta koja u literaturi često krasi epitet „kolijevka renesanse“.

Vožnja grupe autobusom sa zagrebačkog kolodvora započela je u 05:00h, praćena kišom, a obuhvaćala je putovanje Slovenijom te kroz nekoliko pokrajina na sjevernom dijelu Apeninskog poluotoka, koji je u prošlosti bio podijeljen na manje gradove - države, da bi od sredine 19. stoljeća njihovim sjedinjenjem postao prostorom Republike Italije.

Prelaskom talijanske granice dočekala nas je panorama Trsta, a zatim je uslijedila vožnja kroz pokrajinu Veneto, bogatom zelenilom borova i čempresa koji se pojavljuju svakih dvjestotinjak metara uzduž obje strane autoceste.

Zaustavili smo se u sljedećoj pokrajini - Emilija Romagna u čijem smo se glavnom gradu - Bologni- zadržali oko tri i pol sata. Nazvali smo ga „crveni“ grad, zbog crveno - smeđe (oker) boje pročelja njegovih zgrada. U antičko je doba ova pokrajina bila naseljena Etrušćanima, narodom koji je uveo nove običaje u svakodnevni život, od koji su najupečatljiviji običaji pokapanja i podizanja naselja, o čemu svjedoče brojni nalazi s tog područja pohranjeni u Arheološkom muzeju Bologne. Zdanja poput Piazza Maggiore s bazilikom sv. Petronija - ispred koje je podignuta pozornica za ljetno kino s projekcijama u večernjim satima, zatim Neptunova fontana – mjesto okupljanja mladih te velebna zgrada nekadašnjeg srednjovjekovnog i ujedno prvog europskog sveučilišta u kojoj je danas Znanstvena knjižnica, uistinu su vrijedni divljenja. Pored povijesnog dijela glavninu turističke ponude ovog grada čini velik broj minimalistički uređenih restorana s ponudom tradicionalnih talijanskih jela.

Novi razgled uslijedio je vožnjom kroz pokrajinu Toscanu. Predivan pogled na zelene borove uz cestu upotpunile su velike plantaže rasadnika svih vrsta u vlasništvu državnih agronomskih tvrtki, koje predstavljaju tek jedan dio bogatog gospodarstva Italije.

Hotel u Toscani u kojem smo bili smješteni nalazio se u Montecatini Termama. Riječ je isključivo o turističkom mjestu, s preko 500 hotela te mnoštvom ugostiteljskih objekata. Ovdje odsjedaju svi koji dolaze u turističko razgledavanje Toscane. S balkona moje sobe na četvrtom katu tog veoma ugodnog i čistog hotela, pružao mi se predivan pogled na osunčana zelena brda. Uključeni polupansion značio je osiguran doručak i večeru: lazanje s nekoliko vrsta sira, pestom i pinjolima, tjestenina sa bolognese umakom, pečeno meso u umaku od povrća, samo su neka od tradicionalnih talijanskih jela koja su nam se svima jako svidjela.

Drugi dan boravka u Toscani započeo je rano ujutro odlaskom u Pisu i Luccu, male gradove za današnje pojmove, no u srednjem i ranom novom vijeku, u doba renesanse i baroka, bila su to jedna od sjedišta stvaranja novih umjetničkih i arhitektonskih djela koja danas nazivamo klasičnom umjetnosti. Posjet Pisi bio je isključivo posjet povijesnoj lokaciji smještenoj unutar obrambenih zidina, a koju čini kompleks od crkve Piazza del Duomo iz 12. st., krstionice iz 13. st. koju je oslikao Nicolo Pisani, biskupske palače koja danas čini turistički ured i muzej te kosog tornja iz 14. st. Predivan prizor vanjske bijele arhitekture ovih zgrada upotpunjuje precizno podrezana svijetlo – tamna trava koja nas je nedvojbeno podsjetila na nogometno igralište, naročito jer je još uvijek u tijeku bilo Svjetsko nogometno prvenstvo. Talijani se nisu kvalificirali, ali ih to nije omelo da našu turističku grupu ne pohvale čestim povicima za pobjedu Hrvatske nad Argentinom! :-)

Posve neočekivan prizor u blizini kosog tornja je visoka kamena statua Vučice koja doji Romula i Rema. Mitska priča o nastanku Italije govori da je upravo vučica othranila dvojicu ostavljene braće od kojih su kasnije nastala italska plemena.

Nakon Pise, otputovali smo u Luccu, grad Giacoma Puccinija, skladatelja vrsnih opera (Tosca, Madame Butterfly...) i prekrasne Misse di Gloria koju sam, moram istaknuti, sa zborom Ivan Goran Kovačić, skupa s arijama iz njegovih opera, izvodila nekoliko puta. Muzej posvećen njemu u čast naslazi se pored njegove nekadašnje kuće, a statua skladatelja zavaljenog u fotelju s cigaretom u ruci postala je dio moje nezaboravne fotografije iz Lucce! Nedaleko od njega središnji je gradski trg s katedralom sv. Martina i krstionicom, a pored su crkva Santi Giovanni e reparata te San Michele in Fora. Obavijen srednjovjekovnim bedemima, na kojima je prekrasan park pun čempresa, te s kojih se pruža umirujući pogled na zelene livade izvan zidina, Lucca je turistima idealan grad za odmor i piknik. Ne čudi, stoga, da se baš na tom mjestu okuplja najviše ljudi u gradu.

Treći dan u Italiji proveli smo u pokrajini Liguria  u nacionalnom parku Cinque Terre, koji se, kako mu na talijanskom naziv kaže, sastoji od pet malih sela uz ligursko more: Manarola, Vernazza, Monterosso, Riomaggiore i Corniglia, svaki udaljen desetominutnom vožnjom vlakom. Zbog jednodnevnog boravka nismo stigli obići svih pet sela te smo posjetili prva tri, zadržavši se u svakome po dva i pol do tri sata. Svih pet sela pod zaštitom su UNESCO-a,  a zajedno broje svega 350 stanovnika koji se bave vinogradarstvom i drugim manjim ratarskim djelatnostima. Njihova koloritna pročelja zgrada mjesta su restorana i suvenirnica. Od povijesne arhitekture najviše me se dojmila crkva Svete Marte u Vernazzi zbog prekrasnog romaničko – gotičkog interijera, rozete iznad vanjskih ulaznih vrata i zvona na preslicu. Za razliku od jadranske koja je pješćana ili kamenita i s pogledom na otoke u daljini, ligurska je obala sva kamenita te se pogled s obale pruža „na pučinu“ i nema označenih bijelih graničnih plutajućih loptica, pa su im kupači izravno izloženi udarima većih valova i gliserima koje neometano prolaze pored mjesta za kupanje.

Sljedeći i ujedno posljednji dan u Italiji proveli smo u Firenci – središnjem gradu Toscane i kolijevki renesanse. Ovdje smo imali dodatnog vodiča koji je o tom gradu ispričao uistinu zanimljive povijesne detalje. Najupečatljivija je svakako zgrada Katedrale Santa Maria del Fiore. Ulazak u katedralu rezerviran je za manje grupe svakih pola sata, za koji morate čekati u dugačkom redu ispred ulaza, no za to, nažalost nismo imali vremena. Pored katedrale u Firenci svakako treba razgledati muzej Uffizi, prostor nekadašnjih poslovnih ureda bogate i utjecajne plemićke obitelji Medici, koji čuva najveća umjetnička slikarska i kiparska djela renesanse (Boticelija, Rafaela, Da Vincija, Michelangela), no kako je taj dan bio zatvoren za posjetitelje razgled ovog muzeja, kao i unutrašnjosti katedrale, ostavljam za neki sljedeći posjet Firenci! Da je ovaj grad uistinu mjesto umjetnosti svjedoči ne samo doprinos umjetnika iz prošlosti, već i okupljanje mladih slikara iz cijelog svijeta koji, stacionirani ispod arkada gradske lože ukrašene kopijama poznatih kiparskih djela, poput Michelangelovog Davida, u tišini i koncentraciji crtaju njihove skice. Brojne zlatarnice, trgovine poznatih brendova i restorani koji od katedrale vode do Ponte Vecchija iznad rijeke Arno koja teče gradom, izvrsno se uklapaju u povijesnu arhitekturu grada.

Nakon ručka u jednoj firentinskoj modernoj piceriji krenuli smo na putovanje prema Zagrebu. Vožnja je trajala gotovo sedam sati, uz zaustavljanje na odmorištima.

Moram napomenuti da je za bolji ugođaj tijekom cijelog putovanja u autobusu svirala talijanska canzona, glazba koju stariji pamte iz vremena San Rema, festivala koji se do sredine devedesetih emitirao na našoj nacionalnoj televiziji. Festival se i daje održava jednom godišnje, ali se, nažalost, kod nas više ne prenosi.

Dolazak u Zagreb bio je prema predviđenom terminu, oko ponoći, a poruka koju nam je vodička uputila za kraj otprilike glasi: „Putujte kad god stignete i kad god možete, jer nas putovanja obogaćuju u svakom smislu!“. Ovu poruku i ja prenosim Vama i nadam se da se vidimo na nekom od sljedećih putovanja u mjesta i gradove s bogatom povijesti!

 

Božena Glavan

Izvor: Historicart.com.hr