Istanbul i Aja Sofija - mjesta rane europske povijesti

Istanbul i Aja Sofija - mjesta rane europske povijesti

U zadnjim godinama postojanja Rimskog Carstva (3. st.pr. Kr.) tražila se nova rezidencija za izabranog cara Konstantina Velikog. Novi je car planirao političke promjene. Prva od tih promjena bio je premještaj carske prijestolnice iz Rima u grad na Bosporu, koji mostom povezuje azijski i europski kontinent. 

Nazvavši ga Konstantinopol taj je grad sadržavao sve bitne odlike carske prijestolnice. Mnoge impozantne građevine, geostrateški položaj i klima utjecali su na njegovu opstojnost kroz stoljeća. Propašću Rimskoga, postao je glavni grad novog Bizantskog Carstva i promijenio naziv u Carigrad, a zatim za vrijeme Osmanskog Carstva u Istanbul. U prošlosti izložen promjenama političkih vlasti, brojnim ratovima i migracijama stanovništva bio je i do danas ostao simbol glavnog carskog grada. Utjecaji prošlosti ogledaju se u arhitekturi, gastronomiji i svakodnevnim običajima. Dugačak je popis mjesta i znamenitosti koje turisti razgledavaju. Istanbul je jedan od onih gradova i povijesno – turističkih destinacija koje uistinu očaravaju. Stoga ga svakako trebate posjetiti.

Jedno od impozantnih znamenitosti u Istanbulu je monumentalna bazilika Aja Sofija (grč. Ἁγίa Σοφία, Hagía Sophía: Božanska Mudrost), remek-djelo bizantske arhitekture, jedno od najsmjelijih arhitektonskih ostvarenja uopće. Izgradnja je započela 532. u doba cara Justinijana, koji je gradnju povjerio Antemiju iz Trala i Izidoru iz Mileta. Crkva je posvećena 537. godine, a 558. godine se urušila glavna kupola nakon potresa. Novu, 7 metara višu, dao je sagraditi Izidor Mlađi. Godine 1453. pretvorena je u džamiju, pritom su joj dograđeni minareti, a u unutrašnjosti izvedene znatne preinake. Po nalogu Kemala Atatürka pretvorena je 1934. u muzej. Tada su otkriveni mnogi mozaici i arheološki ostatci starije Konstantinove bazilike.

Aja Sofija je bazilika s kupolom postavljenom tako da ne narušava osnovni raspored longitudinalne bazilike. Uutrašnjost joj je gotovo četvrtasta tlorisa, podijeljena dvama redovima stupova na tri broda. Srednji je brod širi od bočnih i završava apsidom. Sredina crkve pokrivena je kupolom (promjer 32 m, visina 54 m). Glavni teret tako goleme kupole nose četiri luka koja se dižu na četiri pilastra. Nad bočnim brodovima nalaze se galerije. U crkvu, pred kojom je velik atrij, ulazi se kroz dvostruki narteks. Jedinstveno osmišljen prostor Aje Sofije i njezina raskošna unutrašnjost najvrjednije je ostvarenje bizantske arhitekture i s njom povezane dekorativne umjetnosti. Stoljećima je bila uzor bizantskomu crkvenom graditeljstvu, a utjecala je i na osmanlijsko graditeljstvo. Od 1985. godine nalazi se na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.

 

Izvor:  Historicart.com.hr, Hrvatska enciklopedija

 

Prijavite se na naš NEWSLETTER i primajte na vašu e-mail adresu najnovije obavijesti s portala Historicart.com.hr