Beethovenova glazba – u povodu 250 godišnjice skladateljeve smrti

Beethovenova glazba – u povodu 250 godišnjice skladateljeve smrti

Kasni skladateljski opus Ludwiga van Beethovena ono je što najviše zaokuplja interes šire publike za ovog glazbenika. Razlog tome zasigurno možemo pripisati uvjetima pod kojima je Beethoven skladao svoja posljednja djela. 

 

 

POČETAK KASNOG STVARALAŠTVA

 

Poslije 1815. legendarni kreativni zamah Beethovena kao da je nestao na dvije godine. Mučile su ga obiteljske brige jer mu je brat Carl, umirući od tuberkuloze, ostavio svojeg jedinca Karla pod skrbništvo. Ali i njega je za postelju prikovala reumatska groznica pa su mu trebali mjeseci da ozdravi. Uz to, počeo je gubiti sluh. U rijetkim trenucima mogao je nešto čuti, no gubitak sluha zapravo je bio potpun i usto popraćen glasnim tinitusom. Nekoć srdačan i društven skladatelj, postao je zarobljen u vlastitom samotnjačkom svijetu bez mogućnosti da se u javnosti pojavi kao dirigent ili pijanist.

Međutim, njegov nesavladiv duh otkrio je novi skladateljski smjer. Od 1817. do 1818. godine skladao je Glasovirsku sonatu br. 29 u D-uru nazvanu za Hammerklavier, prema tadašnjoj novoj vrsti moćnoga koncertnog glasovira.

Opsežna četverostavačna sonata dodatno je potvrdila Beethovenov nagon da glazbene mogućnosti pomiče do samih granica. 

Nakon toga uslijedila je trilogija glasovirskih sonata, od koji je posljednja br. 32 u c-molu (1821.-1822.), u dva stavka. 

 

KREATIVNA BITKA

 

Beethoven se također borio s dvama najvećim simfonijskim djelima koja je ikad skladao. Missa solemnis u d-molu bila je golemo proširenje tradicionalna uglazbljivanja rimokatoličke mise, čiji se dobro znani obrisi ipak još uvijek ne mogu potpuno dokučiti. Međutim, Deveta simfonija bila je posve nova zamisao.

Godinama je Beethoven bio zaokupljen pjesmom Oda radosti njemačkoga dramatičara Friedricha Schillera (1759.-1805.). Njezin poziv svim ljudima da postanu braća odgovarao je Beethovenovoj vjeri u ljudsku slogu i duh. Usto,  mučio se i novom orkestralnom simfonijom u d-molu koju je od njega naručila londonska Kraljevska filharmonija pa je počeo razmišljati da simfonijski finale okruni zbornom izvedbom „Ode radosti“.

Poteškoća je bila kako dodati taj dio prethodnim stavcima a da to slušatelj ne zamijeti. Beethovenovo rješenje bilo je jednostavno briljantno. Uvod u finale ponovno donosi svaku od glavnih zamisli prvih triju stavaka, što ističu violončela i kontrabasi dodajući novi glazbeni materijal i imitirajući glasove poput recitativa bez pratnje. Zatim, nakon uvođenja glavne melodije finala, nastupa bariton solo koji preuzima prijašnji glazbeni materijal izvodeći ga na način korala; postupno se uključuje i zbor, pa je prijelaz u velebni zborski finale potpun.

U finalu Devete (Koralne) simfonije orijentalne udaraljke uvod su u veselu orkestralnu tursku koračnicu koja utjelovljuje radostan zagrljaj cijelog čovječanstva. Koralna simfonija, uz koju su izvedeni i dijelovi Misse solemnis, praizvedena je u bečkome starome Dvorskom kazalištu i prihvaćena s ogromnim uspjehom.

 

POSLJEDNJI KVARTETI

 

Ovaj put Beethoven je dobio narudžbu za novo djelo. Ruski knez Nikola Galicin, skladateljev štovatelj još od djetinjstva, zamolio ga je da mu sklada ciklus gudačkih kvarteta, a Beethovenov odgovor bio je u nizu skladbi za tu najusklađeniju skupinu glazbala – dvije violine, violu i violončelo. Prvo je 1825. skladao kvartet br. 12 u Es-duru, a zatim opsežniji kvartet br. 13 u B-duru na pet stavaka koji obuhvaćaju polagani adagio dok finale prelazi u fugu iznimno dugog trajanja.

 

NADAHNUĆE IZ PROŠLOSTI

 

Beethoven je 1801. u pismu prijatelju otkrio da gubi sluh. Kako je taj gubitak bio sve veći, a njegova se društvena izoliranost produbljivala, Beethoven je glazbeno nadahnuće sve više tražio u prijašnjim naraštajima. Dojmila su ga se djela za klavijature. J.S.Bacha i opsežna zborna glazba Händela. Usto, na njega je utjecala i duhovna čistoća zbornog stila renesansnih majstora poput Palestrine. 

 

 

NAJAVA KONCERTA: 

U petak 7. veljače s početkom u 19:30h u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog poslušajte Beethovenovu Missu solemnis op. 123. Više saznajte OVDJE.  

 

 

Izvor: Enciklopedija "Glazba", Mozaik knjiga, 2018.