Godina je 1683. Europa je opčinjena novom drogom. Ta se droga zove kava. Iako je izuzetno skupa, posvuda je vrlo tražena, ali monopol na nju u rukama je Turskog carstva. Dugo su Europljani prezirali taj bezbožni napitak i radije pili pivo. No unatoč visokoj cijeni kava osvaja svijet. Londonski filozofi, amsterdamski trgovci začinima i pariški pjesnici okupljaju se u kavanama kako bi uživali u ovom prosvjetiteljskom napitku.

Dvadeset prvog lipnja 1922. godine grofa Aleksandra Rostova – nositelja odličja svetog Andrije, člana Konjičkog kluba i voditelja lova – izveli su iz Kremlja i otpratili preko Crvenog trga pa kroz lijepa okretna vrata hotela Metropol. Nakon što je boljševički sud zaključio da se grof nije pokajao, osudili su ga na doživotni kućni pritvor. Ali, umjesto u svojemu uobičajenom apartmanu, sada mora živjeti u tavanskoj sobi dok Rusija proživljava desetljeća burnih previranja.

Na temelju povijesne građe i literarnih izvora Aldo Čavić se potrudio konstituirati predodžbu identiteta hvarske komune u navedenom razdoblju, obilježenom naročito intenzivnim rastom nakon krize izazvane tzv. pučkim prevratom (1510-14). Dok su svjedočanstva mletačkih dužnosnika i stranih hodočasnika škrta objektivnim podacima i povremeno obilježena „egzotizmom“ slike, domaća pismenost također nije prebogata dokumentarnošću, ali kroz stihove i pisma (posebno poslanice) nudi ozbiljan uvid u dosegnutu civilizacijsku razinu. 

Roman Obraćenica flamanskog pisca Stefana Hertmansa sjajna je rekonstrukcija događaja koji se, premda stari gotovi tisuću godina, čine nevjerojatno suvremenima. Izvanredno oslikanim likovima i atmosferom, kao i dubinom povijesnog shvaćanja Obraćenica je nedvojbeno remek-djelo autora koji se već proslavio Slikarom i ratom.

Godine 1931. Walter Benjamin napisao je kratak i danas slavan esej o odnosu čitatelja i njihovih knjiga i naslovio ga "Raspakiravam svoju biblioteku: besjeda o kolekcionarstvu". Dok se u lipnju 2015. sprema napustiti svoj seoski dom u dolini Loire, glasoviti argentinski pisac i bibliofil Alberto Manguel kreće putem naizgled suprotnim Benjaminovu – valja mu naime spakirati više od 35.000 svezaka koje je prikupio tijekom života i poslati ih na novu prekomorsku adresu, jer Habent sua fata libelli; knjige imaju vlastitu sudbinu.