Vrijeme harmonije - RECENZIJA

Lovro Kunčević

Vrijeme harmonije - RECENZIJA

Povijesna monografija

Broj stranica:
286
Godina izdanja:
2020.
ISBN:
9789533470016
Biblioteka:
Nakladnik:
HAZU Dubrovnik

Vrijeme harmonije. O razlozima društvene i političke stabilnosti Dubrovačke Republike - riječ je o izvrsnoj znanstvenoj monografiji Lovre Kunčevića koja istražuje načine na koje su renesansni Dubrovčani govorili o svom gradu-državi, odnosno različite “slike” Republike koje su stvorili u razdoblju između 14. i 17. stoljeća.

U Uvodu autor razlaže probleme koji u znanstvenome istraživanju postoje kada je u pitanju sagledavanje povijesti svakodnevice. Smatra da je kod takvog pristupa važna fikcija, no da za takav pristup još uvijek nema postavljenih metoda kojima bi promišljanje o povijesnim događajima bilo znanstveno vrednovano. Za autora fikcija bi mogla biti dio znanstvenog pristupa jer su osnovne ljudske emocije uvijek iste, u prošlosti i u sadašnjosti, te ih se može zamisliti u određenom povijesnom kontekstu i tako lakše razumijeti povijesni događaj.

U prvom poglavlju Geopolitički i gospodarski okvir osvrće se na stabilnost koju je Dubrovnik održavao između Osmanlija u unutrašnjosti i Mlečana na moru. Govori o ekonomiji kao faktoru društvene stabilnosti. Republika je, ističe, bila prosperitetna država, čije stanovništvo je, barem za standarde predmoderne Europe, živjelo dobro. Trgovina i pomorstvo bile su glavne gospodarske grane, a doprinosile su miru u gradu jer su trgovci i pomorci, zbog prirode posla, često boravili van grada. Također, fiskalna blagajna bila je stabilna jer Dubrovnik nije, kao ostale europske države, trošio novac na vojnu opremu i vojnike. A opet, možda je to, smatra autor, dovelo do pada Republike, budući su druge države ratujući istovremeno stvarale nove i reformirale postojeće institucije kojima su nadgledale svoje resurse i bile donekle spremne na promjene.

U drugom poglavlju Patricijat i njegovi podanici autor dijeli elitu na merkantilnu i urbanu aristokraciju, koja je, u doba feudalizma, ovisna o zemljoposjedovnim odnosima. Stabilnosti u gradu je pridonijelo i zatvaranje vijeća; od 1338. zastupnikom je mogao biti samo plemić čiji je otac također bio vijećnik. Međutim, bila je to elita bez privredne i privatne moći. Elita koja nije, kao u talijanskim gradovima, novčano utjecala na vladajuće niti je držala pojedine gradske četvrti u svojim rukama (kao npr. firentinski grandi ili genoveški alberghi). Što se tiče građana, oni su, ističe, bili mirno predvorje vlasti, za razliku od Zadra, Splita i Trogira, gdje je gradska elita bila uključena u korporacije i zahtijevala sudjelovanje u političkom odlučivanju.

Pučani su bili udruženi u bratovštine. Budući su bili najbrojniji stalež i bavili se trgovinom i zanatima tako je i bratovština bilo u znatnom broju. Država ih je, dakako, kontrolirala. Crkva je bila odvojena od državne vlasti, no, ipak, ovisna o nekim zakonima i na taj način također kontrolirana.

U trećem poglavlju Politička kultura i institucije obrazlaže tezu da je za političku stabilnost Dubrovačke Republike od iznimne važnosti bilo održavanje uvijek istih državnih institucija, jer je to ono što je primoravalo staleže da se drže pravila i zakona.

U Epilogu na kraju knjige autor zaključuje da je dugotrajnost Dubrovačke Republike bila u njezinoj otpornosti na povijest, na događaje na koje je uvijek spremno odgovorila svojom diplomacijom i društveno – političkom stabilnošću.

 

Ovu zanimljivu i jednostavnim znanstvenim pristupom napisanu knjigu možete nabaviti putem poveznice: http://www.zavoddbk.org/izdanja/lovro-kuncevic-vrijeme-harmonije-o-razlozima-drustvene-i-politicke-stabilnosti-dubrovacke-republike/

 

 

 

 

Prijava na newsletter

Molimo Vas da ispunite svoje podatke kako biste se prijavili na naš newsletter.

Svi podaci su obavezni.